Europa sve više strahuje zbog Grenlanda: "Vance nas mrzi"

No njihov plan o smirujućem diplomatskom razgovoru prerastao je u napeto sučeljavanje u Bijeloj kući s najvećim protivnikom Europske unije – JD Vanceom, piše Politico.

Tijekom protekle godine američki potpredsjednik stekao je reputaciju izrazite netrpeljivosti prema „starom kontinentu“, a brojne europske vlade strahuju od njegova tvrdolinijaškog utjecaja na predsjednika Donalda Trumpa, osobito kada je riječ o prisvajanju teritorija dugogodišnjeg saveznika.

Među deset ministara i dužnosnika koji su anonimno govorili za Politico, nitko Vancea ne smatra saveznikom – ni u pregovorima o Grenlandu ni u kontekstu transatlantskih odnosa općenito.

"Vance nas mrzi", rekao je jedan europski diplomat, kojem je, kao i ostalima citiranima u ovom tekstu, zajamčena anonimnost kako bi mogao otvoreno govoriti. Najava da će potpredsjednik predvoditi razgovore o Grenlandu uznemirila je europsku stranu. "On je ‘tvrdi momak’“, rekao je isti diplomat. "Sama činjenica da je ondje mnogo govori i mislim da je to loše za ishod."

Trump tvrdi da želi „vlasništvo“ nad Grenlandom iz razloga američke nacionalne sigurnosti te da će ga dobiti pregovorima ili, ako bude potrebno, možda i vojnim putem.

Ulog je daleko veći od sudbine otoka s 57 tisuća stanovnika ili čak budućnosti Arktika. Ratoborna retorika iz Bijele kuće zaprepastila je američke saveznike u NATO-u i potaknula upozorenja iz Danske da bi takav potez uništio poslijeratni zapadni savez. Drugi smatraju da je time već zapečaćena sudbina međunarodnog poretka na kojem se temelje transatlantski odnosi.

Na kraju su razgovori u Washingtonu, održani u srijedu, prošli onoliko dobro koliko se moglo očekivati, rekli su dužnosnici nakon sastanka: Amerikanci su bili izravni, ali nije bilo objave rata. Također, susret nije prerastao u javno poniženje poput onoga koje je Vance prošle godine priredio ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom tijekom posjeta Bijeloj kući.

Obje su strane snažno iznijele svoje stavove, ali su se složile da će nastaviti razgovore. Visokorangirana radna skupina istražit će postoji li mogućnost kompromisa između Danaca, Grenlanđana i Trumpa.

"Temeljno neslaganje"

Rasprava „nije bila toliko uspješna da bismo došli do zaključka u kojem bi naši američki kolege rekli: ‘Oprostite, sve je bio nesporazum, odustajemo od svojih ambicija’“, našalio se danski ministar vanjskih poslova Lars Løkke Rasmussen nakon, kako je rekao, „iskrene“ razmjene mišljenja s Vanceom i Rubiom. „Očito postoji neslaganje.“

"Predsjednik ima tu želju da osvoji Grenland“, dodao je Rasmussen. „Za nas su ideje koje ne bi poštovale teritorijalni integritet Kraljevine Danske ili pravo grenlandskog naroda na samoodređenje, naravno, potpuno neprihvatljive. Stoga i dalje imamo temeljno neslaganje. I slažemo se da se ne slažemo.“

Budući razgovori, rekao je, moraju poštovati „crvene linije“ koje su postavili Grenland i Danska. Očekuje se da će radna skupina u nadolazećim tjednima pomoći „smanjiti temperaturu“ oko tog pitanja.

Mala pobjeda za Dance jest to što se pitanje Grenlanda – barem zasad – premjestilo s divljih objava na društvenim mrežama, u kojima je otok prikazivan omotan američkom zastavom, u ozbiljan diplomatski kanal, dajući svima vremena da se smire.

Ako se to održi, i to bi već bio uspjeh.

Niz objava Trumpovih saveznika na platformi X – uz nepopustljive izjave samog predsjednika – ostavio je europske dužnosnike zgroženima. U jednoj od objava koje je Bijela kuća podijelila ovoga tjedna, Trump se vidi kako gleda kroz prozor Ovalnog ureda prema prizoru zaleđene karte Grenlanda.

Iza njega, promatrajući, stoji Vance. „Bilo je strašno“, rekao je prvi spomenuti diplomat.

Nema prijatelja

Malo će Europljana zaboraviti Vanceove napade na Zelenskog tijekom prošlogodišnjeg obračuna u Ovalnom uredu. Vance je također šokirao i zgrozio Europljane kada ih je napao zbog odbijanja suradnje s krajnjom desnicom te se ogorčeno žalio na to koliko Amerika plaća za europsku sigurnost.

Nasuprot tome, Rubija europski dužnosnici često opisuju kao „pouzdanog“ te ga uglavnom vide kao osobu bližu prioritetima europske političke sredine, osobito kada je riječ o sigurnosti i ratu u Ukrajini.

U trenutku pisanja ovog teksta Vance se javno nije očitovao o srijednim razgovorima o Grenlandu. Na upit za komentar, njegov zamjenik glasnogovornika uputio je na ranije izjave u kojima je potpredsjednik rekao: „Volim Europu“ i europske narode, ali je također poručio da su europski čelnici bili „uspavani za volanom“ te da je Trumpova administracija frustrirana njihovim neuspjehom u rješavanju pitanja poput migracija i ulaganja u obranu.

Jedan dužnosnik EU-a, govoreći nakon sastanka, sugerirao je da je zapravo dobro što je Vance uključen jer on „donosi odluke“ i ima snažan utjecaj na Trumpa.

Drugdje, međutim, skepticizam ostaje dubok – i prerasta u uzbunu zbog mogućnosti da bi, nakon završetka Trumpova drugog mandata, upravo Vance mogao preuzeti Bijelu kuću.

Dok se Trump, kako kažu neki dužnosnici EU-a, lako može omesti, Vance se čini ideološki dosljednijim u svom neprijateljstvu prema Europi. To bi predstavljalo rizik ne samo za Grenland nego i za NATO i Ukrajinu. Neki europski diplomati Trumpove teritorijalne ambicije vide kao dio šireg obrasca koji uključuje Vanceove napade i novu strategiju nacionalne sigurnosti Bijele kuće, čiji je cilj preusmjeriti europsku demokraciju prema ciljevima Trumpova MAGA pokreta.

Kada je riječ o sporu oko Grenlanda, mnogi u Bruxellesu i europskim prijestolnicama pesimistični su. Čak ni Rasmussen, danski ministar vanjskih poslova, nije se pretvarao da je dogovor na vidiku te je priznao da do njega možda nikada neće doći. „Trump ne želi ulagati u nešto što ne posjeduje“, rekao je jedan diplomat EU-a.

Sjedinjene Države već imaju širok pristup Grenlandu za vojne rasporede na temelju postojećih sporazuma te bi, prema Danskoj i njezinim saveznicima, lako mogle dodatno ulagati u gospodarski razvoj.

„Nije jasno o čemu se uopće može pregovarati jer Amerikanci već mogu dobiti sve što žele“, rekao je drugi diplomat. „Jedino što Danska ne može dati jest reći da Grenland može postati američki.“

Na kraju možda uopće neće biti pitanje što Grenland može dati, ako predsjednik i njegov revni zamjenik jednostavno odluče – uzeti ga.